Neobicna svakodnevnica

Moj zivot, neulepsan, sa svim lepotama i tugama, ljudima koji me vole i ljudima koje volim.

« Pocetak najlepseg i najtuznijeg perioda | Main | Izgubljena pamet, treci deo »

Pocetak najlepseg i najtuznijeg perioda, drugi deo
2012/09/25,23:06

Posle par dana dopisivanja - pozvao me je na kafu. Kako ne zivimo u istom gradu, resili smo da se nadjemo u trecem, gde studiram. Nista nije ukazivalo na to da ce biti bilo cega medju nama jer je On imao krajnje neobican pristup na nasem prvom sastanku, pricao mi je o svim bivsim devojkama, o tome kako je ozenjen ali kako to nije brak kakav treba da bude, kako vec dugo nije u dobrim odnosima sa zenom i da su samo zbog deteta zajedno, pricao mi je o svojim mnogobrojnim avanturama, salio se da mu 'nabacim' koleginicu i na kraju me je kolima prebacio do stana i otisao svojoj kuci. 

Iako su se moje emocije u medjuvremenu promenile, nisam im pridavala paznje jer sam i dalje bila u vezi, a i mislila sam da me On posmatra kao drugaricu kojoj moze da prica iskustva i stete koje pravi. Ipak, sa radoscu sam drugarici prepricavala svaki detalj koji ima veze sa Njim. No, dopisivanje smo nastavili i resili da se vidimo u jednom mestu koje je na pola puta izmedju mog i njegovog grada. A onda je sve pocelo...

 Moj brat je imao i vise nego korektan odnos sa Njim, isli su na putovanje Evropom, druzili se na skupovima i slicnim dogadjajima, i znao je koliko je On zenskaros, koliko su Njemu zene potrosna roba. Primetio je da se medju nama nesto desava i na vreme upozorio da se povucem iz te price jer to nije covek za mene,i da cu na kraju samo ja biti povredjena. Naravno, isuvise sam svojeglava bila da poslusam bratovljev dobronameran savet. 

Tog popodneva smo otisli na kafu, ja sam decku rekla da idem kod babe, a bratu sam rekla da je sve to cisto prijateljstvo i da znam sta radim. I mislila sam da sve drzim pod kontrolom, dugo sam to mislila... Pricali smo o svemu, kapirali se i zavrsavali jedno drugom recenice, On je pricao o tome kako je tesko naci devojku sa kojom je tako lako pricati, koja sve razume. Razgovarali smo o njegovom poslu, o mom fakultetu, o zivotnim stvarima I manje bitnim sitnicama. Proveli smo dobrih dva, tri sata tako i bilo je vreme polaska. Medjutim, nismo se zasitili i resio je da dodje sa mnom do mog grada, iako je vec bilo kasno. Ostavili smo auto na pumpi na kraju grada i Njegovim autom otisli do centra jer smo vec tada znali da radimo neto sto ne bi trebalo. Decko me je zvao vise puta, ja sam lagala da imam probleme kod kuce i da cu zakasniti na veceru i film. U povratku smo naleteli na mog brata koji je preteci prstom ukazao na to da njegova sestra nije za igru i da prekinemo sa tim sto smo poceli. Otisla sam po svoj auto i na rastanku ga poljubila u obraz, i rekla da mi je bilo lepo s Njim. I jeste bilo lepo, divno, svakog trenutka se secam kristalno jasno. A onda sam besramno otisla kod decka i pokusavala da sakrijem srecu kada mi je On poslao poruku <3

Komentari

Dodaj komentar





Zapamti me

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu