Moj zivot, neulepsan, sa svim lepotama i tugama, ljudima koji me vole i ljudima koje volim.
Tih sam dana bila u oblacima, Njegove poruke su mi podizale raspolozenje i cinile da sa deckom sve teze funkcionisem. Bila sam zaljubljena i taj se osecaj nije mogao meriti ni sa jednim do sad. Da se razumemo, imala sam i burnih, i kracih i duzih veza, imala sam one koji su me voleli i cuvali kao kap vode na dlanu, imala sam izgubljene ljubavi i dovoljno iskustva da znam da je ovo potpuno drugacije.
Divan dan, prolece, najbolja drugarica i ja smo bile u poseti Narodnoj Skupstini i imale izlet sa fakultetom kad mi je popodne stigla poruka da On te veceri dolazi u grad gde studiram. Ustreptala sam pri pomisli da cu ga videti sad kada smo vec razvili neki blizi odnos i kad vec znamo sta zelimo jedno od drugog. Stigli smo kasno, odletela sam do stana, presvukla na brzaka i javila da moze da dodje po mene. Otisli smo na pice, pricao mi je kako je grad i taj kafic izgledao kad je On bio mojih godina. Ponudila sam mu da prespava kod mene jer je sutra imao obaveze i da je bezveze da se duplo maltretira. Znali smo da ne smemo, znali smo kuda sve to vodi, ali smo ipak iskljucili razum.
Stigli smo u stan, sipala sam nam sok (alkohol ne pijemo) i razgovarali smo dugo, ali konkretno o vezama, o nama, o seksu, o zeljama i fantazijama. Prisla sam da ga izmasiram i vec tada sam znala da je On onaj kome zelim da udovoljavam jos dugo, dugo. A onda...onda me je poljubio. Bilo je cudno jer sam navikla da ljubim decka kog sam tad varala, ali za mene vise nista nije bilo bitno. Rekao je da sam prva devojka koju, posle duzeg vremena, zeli da ljubi, eto tek tako, da je samo ljubi. Znao je sta da kaze, sta da uradi, kupovao me je svakog trenutka. Noc smo proveli zajedno, ali seksa nije bilo. Koliko god da sam bila zaludjena, za to mi je trebalo nesto vise. Bunio se slatko, ali mi je ujutru rekao da me cak i to odvaja od drugih sa kojima je bio u kontaktu.
Nismo dugo uzivali kad su poceli prvi problemi, naporni i teski od samog starta...
Posle par dana dopisivanja - pozvao me je na kafu. Kako ne zivimo u istom gradu, resili smo da se nadjemo u trecem, gde studiram. Nista nije ukazivalo na to da ce biti bilo cega medju nama jer je On imao krajnje neobican pristup na nasem prvom sastanku, pricao mi je o svim bivsim devojkama, o tome kako je ozenjen ali kako to nije brak kakav treba da bude, kako vec dugo nije u dobrim odnosima sa zenom i da su samo zbog deteta zajedno, pricao mi je o svojim mnogobrojnim avanturama, salio se da mu 'nabacim' koleginicu i na kraju me je kolima prebacio do stana i otisao svojoj kuci.
Iako su se moje emocije u medjuvremenu promenile, nisam im pridavala paznje jer sam i dalje bila u vezi, a i mislila sam da me On posmatra kao drugaricu kojoj moze da prica iskustva i stete koje pravi. Ipak, sa radoscu sam drugarici prepricavala svaki detalj koji ima veze sa Njim. No, dopisivanje smo nastavili i resili da se vidimo u jednom mestu koje je na pola puta izmedju mog i njegovog grada. A onda je sve pocelo...
Moj brat je imao i vise nego korektan odnos sa Njim, isli su na putovanje Evropom, druzili se na skupovima i slicnim dogadjajima, i znao je koliko je On zenskaros, koliko su Njemu zene potrosna roba. Primetio je da se medju nama nesto desava i na vreme upozorio da se povucem iz te price jer to nije covek za mene,i da cu na kraju samo ja biti povredjena. Naravno, isuvise sam svojeglava bila da poslusam bratovljev dobronameran savet.
Tog popodneva smo otisli na kafu, ja sam decku rekla da idem kod babe, a bratu sam rekla da je sve to cisto prijateljstvo i da znam sta radim. I mislila sam da sve drzim pod kontrolom, dugo sam to mislila... Pricali smo o svemu, kapirali se i zavrsavali jedno drugom recenice, On je pricao o tome kako je tesko naci devojku sa kojom je tako lako pricati, koja sve razume. Razgovarali smo o njegovom poslu, o mom fakultetu, o zivotnim stvarima I manje bitnim sitnicama. Proveli smo dobrih dva, tri sata tako i bilo je vreme polaska. Medjutim, nismo se zasitili i resio je da dodje sa mnom do mog grada, iako je vec bilo kasno. Ostavili smo auto na pumpi na kraju grada i Njegovim autom otisli do centra jer smo vec tada znali da radimo neto sto ne bi trebalo. Decko me je zvao vise puta, ja sam lagala da imam probleme kod kuce i da cu zakasniti na veceru i film. U povratku smo naleteli na mog brata koji je preteci prstom ukazao na to da njegova sestra nije za igru i da prekinemo sa tim sto smo poceli. Otisla sam po svoj auto i na rastanku ga poljubila u obraz, i rekla da mi je bilo lepo s Njim. I jeste bilo lepo, divno, svakog trenutka se secam kristalno jasno. A onda sam besramno otisla kod decka i pokusavala da sakrijem srecu kada mi je On poslao poruku <3
Decembar prosle godine. Skup ljubitelja automobila u mom gradu, u prijatnom kaficu u centru. Mnogi moji pijatelji, ja i...On. Upoznala sam ga te veceri, mada smo bili prijatelji na facebook-u od ranije. Bio je samo jedan od novih ljudi na skupu, tek jedan visoki muskarac sa interesantnim akcentom. U to doba bila sam u stabilnoj, mada ne previse dugoj vezi sa divnim mladicem i nisam pomisljala ni na sta sto bi ga povredilo. Decembra, januara, februara...a onda je pocelo da se desava nesto za sta ni ja nisam znala sta je, ali mi je prijalo. Kamo srece da nije.
Kako se skup odrzava svake nedelje u isto vreme, naucili smo ko kad dolazi, s kim, cime i slicno. Nisam se pojavila jedne nedelje, vise se i ne secam razloga, ali za par dana se javio On na chatu sa pitanjem: "Zasto nisi bila prosle nedelje, falila si nam." Priznajem, laskalo mi je sto je primetio moj izostanak iako nisam imala ikakvih zelja ni pretenzija sto se naseg odnosa tice. Mi smo bili poznanici i tu se sve zavrsavalo. Onda je dosao moj rodjendan, On se javio sa tipicnom opaskom da ga nisam pozvala na tortu, razgovor kao razgovor, jedan po jedan, i negde usput smo razmenili brojeve. Pocela sam da mislim sve cesce na Njega, a bas u to vreme je moja veza upala u krizu, i nisam ni imala zelje da se borim da iz nje izadje jer sam imala Njega, u mislima. Secam se kao da je juce bilo, jedne veceri sam izasla sa deckom i njegovim prijateljima i u neko doba mi je stigla Njegova poruka. Noge su mi klecale iako sam sedela i odgovorila sam u sali da me se seti samo kada mu je dosadno. Ubrzo je stigao odgovor "gresis, setim te se ja mnogo cesce...". Nisam mogla da sakrijem srecu i uzbudjenje pa sam cak morala da odem do toaleta i izradujem se kao klinka neka. Sto i jesam bila u odnosu na njega koji je stariji skoro 17 godina. Te veceri sam po prvi put odbila da sa deckom idem na rulet, sto je bila nasa tradicija, i po prvi put smo se posvadjali, a da mene nije bilo briga...
Poverenje...
Da li veza pocinje sa poverenjem pa se ono odrzava ili gubi, ili sa nepoverenjem koje polako prerasta u poverenje ili ostaje to sto je i bilo?
My Mr.Big ocigledno veruje u ovu drugu teoriju. S tim sto kod njega nepoverenje ostaje to sto je i bilo. Da li je to posledica suocavanja sa lazima i izdajama u proslosti, ili jednostavno deo karaktera? Naporno je biti strana kojoj se ne veruje, ne veruje bez razloga. Sto puta sam rekla da se zavrsava agonija, da se zavrsava veza koja je svakog dana pod znakom pitanja jer nikada ne znam da li ce njemu sinuti neka nova ideja o mojoj prevari, lazi... Ali, prekidam samo u svojoj glavi, a njega opet ubedjujem u svoju nevinost, u svoju ljubav... I da li vredi nastaviti? Vredi li nastaviti nesto sto te cini nesigurnim? Svakog jutra se budim njegovom porukom. Ali nikad ne znam da li ce je biti i sutra. Nekada je i ne bude. I boli jer znam sta sledi. I uvek je isto, a nikad ne znam da ce biti isto. I nastavljamo, a nikad ne znam da li cemo. Nekad osetim da sam umorna od toga. A onda taj osecaj zameni osecaj zaludjenosti njime. I opet je on vazniji, opet je on pobedio. Da li vredi i dalje boriti se, boriti se protiv vetrenjaca? Da li se takvi ljudi menjaju?
| « | Decembar 2025 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||